Ratna prica Amira Halepa

 

    

     Prenosimo ratna secanja Amira Halepa tadasnjeg pripadnika armije BiH

     Armija BiH je imala dva tenka M-84, a oba su zarobljena na tešanjskom ratištu (to je u blizini Doboja). Tenk pored koga sam se fotografisao je zarobljen u 30.11.1992. godine (ja sam jedno vrijeme bio komandir tog tenka, a sasvim slucajno je 30.11. moj rodendan :-)  ). U ljeto 1993. smo zarobili drugi tenk M-84 u selu Miljanovci kod Tešnja. Sjecam se da je starješina jednog od zarobljenih tenkova bio Nebojša Stamenkovic, jer sam uzeo njegovu oficirsku torbicu iz tenka.Inace ja sam nerado dospio u tenkovske jednice Armije BiH, a dospio sam zbog cinjenice da sam JNA služio u ŠRO OMJ Banjaluka VP2908. Naime ja sam po profesiji inženjer elektrotehnike tako da sam nastojao (i uspio) da dobijem ratni raspored u skladu sa mojom profesiojom. U toku rata sam otprilike godinu dana bio komandir tenka i komandir tenkovskog voda, a ostalo vrijeme sam bio u jedinicama veze.
     Prvi tenk koji je zarobljen 30.11. 1992. smo od milja nazvali Garavi Zeko. Zvali smo ga "garavi", jer se nasa 1. tesanjska brigada zvala garava opet od milja isto kao sto se crne zene zovu "garavuse" ili "gare", a Zeko je bio nadimak naseg ratnog druga tenkiste Zehrudina koji je poginuo na spavanju u ljeto 1992. od granate koja je pala u njegovu spavacu sobu. U zarobljavanju tog prvog tenka nisam ucestvovao, jer sam u to vrijeme bio u Zenici. Uglavnom Garavi Zeko je u momentu zarobljavanja imao neispravnu nišansku spravu tako da je meta "bježala" svaki puta pri opaljenju. Kada smo otvorili spravu pronašli smo da je jedan vijak nosaca ogledala odvrnut i umjesto njega nosac je stegnut komadom žice. Kada smo pokušali zavrnuti vijak ustanovili smo da je navoj oštecen pa smo narezali novi i tako osposobili spravu.
     Drugi tenk koga smo od milja zvali Sultan je zarobljen u ljeto 1993. To je bilo vrijeme dok je Armija BiH ratovala i protiv VRS i protiv HVO tako da je Tesanj bio opkoljen sa sviju strana. Jednog jutra dok sam bio na polazaju sa tenkom Garavi Zeko u selu Lepenica jugozapadno od Doboja probudila nas je snazna artiljerijska vatra. Operativni dezurni dobojske brigade Armije BiH koju smo podrzavali vatrom je trazio da se hitno ukljucimo u borbu, jer su "cetnici forsirali rijeku Bosnu i probili nasu liniju kod sela Mravici". Po nevolji nas Garavi Zeko se odmah pokvario - otkazao je sistem za punjenje topa. Osim Zeke na polozaju je bio i tenk T-34, ali bio je prisutan samo vozac tenka po nadimku Kase. Dogovorili smo se da vozac T-34 i ja pucam iz T-34 dok ostatak posade Garavog Zeke treba da ga hitno osposobi. Na nase polozaje je otvarana vatra sa padina Ozrena sto je istocno od Lepenice, a bilo je rano jutro tako da je sunce nama direktno sjalo u nisansku spravu sto nam je otezavalo gadjanje. Nasi protivnici su naprotiv imali sunce u ledja - idealno za gadjanje ... Dok smo Kase i ja osmatrali ciljeve iz durbina dotrcao je Mrco - nisandzija sa T-34 sto nas je malo ohrabrilo, jer nam se u medjuvremenu sledila krv u zilama. Naime na drugoj strani nije bilo ni jednog brezuljka, a da nesto nije pucalo sa njega (tenkovi, topovi, boforsi, prage, ...) Da ne ulazim u detalje ubrzo je i Garavi Zeko M-84 osposobljen i cijeli dan smo vodili tenkovsku borbu bez gubitaka na nasoj strani. Znali smo sigurno da smo na drugoj strani pogodili jedan tenk u gusjenicu i da smo "otjerali" oklopni voz koji je iz Doboja krenuo zeljeznickom prugom prema Maglaju. Nasi pješadinci su uspjeli da konsoliduju liniju odbrane i potisnu "četnike" na desnu obalu rijeke Bosne. U sumrak su nam javili da su kod sela Miljanovci nasi pjesadinci pogodili zoljom jedan neprijateljski tenk M-84 u auspuh i da je tenk ostao napusten na nicijoj zemlji izmedju dvije linije. Pozvali su nas da pod okriljem noci odslepamo oštećeni tenk pomoću našeg Zeke. Ova vijest nas je jako obradovala te smo požurili do sela Miljanovci. Tu smo prvo otvorili vatru iz naseg Zeke na polozaje neprijateljske pjesadije koja je ispred sebe gledala svoj oštećeni M-84, a zatim smo prišli tenkom do ostecenog M-84, zakacili ga sajlama i izvukli na nas polozaj. Za to vrijeme nasa pješadija nas je štitila vatrom. Napominjem da ja lično nisam učestvovao u završnom činu izvlacenja, jer je bilo mnogo dobrovoljaca iz pješadije koji su željeli da se ovjenčaju slavom zarobljavanja M-84 tako da sam im, svjestan rizika, rado prepustio to zadovljstvo i ostao na pješadijskom položaju.
     Kasnije smo pregledali motor zarobljenog tenka i ustanovili da je bio pogoden zoljom u auspuh usljed cega je otkazao motor. Dva klipa su bila oštećena. Srećom imali smo rezervne klipove i karike pa smo vrlo brzo osposobili tenk. Interesantno da je jedan metak manjeg kalibra pogodio nosac meteo senzora. Staklo jednog instrumenta (ako se sjećam kupolskog uglomjera) je bilo razbijeno - vjerovatno ga je čizmom razbio nišandžija kada je napuštao tenk. To su bila sva oštecenja tenka u momentu zarobljavanja. Inace tenk je bio k'o nov i još se u tenku osjećao miris svježe boje. Natpisi u tenku su bili na engleskom jeziku sto znaci da je to bila "export edition".

Amir Halep

 

Snimak neposredno nakon zarobljavanja tenkova M-84 30.11.1992. i 21.08.1993. http://youtu.be/P6Dtoztnn7k?t=20m23s

 

 

Pocetna  strana